1. dan: Cjelodnevni izlet na planinu Bjelašnicu (mjesto Zimskih olimpijskih igara 1984.) i Visočicu, sa posjetom najvišem selu u Bosni i Hercegovini, Lukomiru (1469m), i spuštanjem u Rakitničku klisuru, posljednju istraženu klisuru u ovom dijelu Evrope.
Od bosanskog sela Umoljani sa tradicionalnom džamijom pješačimo do Gradine, ljetnog sela. Vjerovatno ćemo vidjeti mnoge seljane kako skupljaju svoju ljetnu žetvu. Za razliku od Umoljana, selo nije uništeno tokom rata i još uvijek ima izvrsne primjere tradicionalne arhitekture bjelašničkog ljetnog sela. Od Gradine prolazimo meandrima Studenog potoka, gdje se u određeno doba godine potok spušta 400 metara u Rakitničku klisuru.
Na rubu klisure krećemo u pješačenje obalom prema 40 metara visokom vodopadu Peruća. Sve vreme nas razmazuju slatki i prohladni povetarci sa Visočice i Treskavice. Na putu nailazimo na izvore na kojima možemo utažiti žeđ. Nakon otprilike 3 sata stižemo do sela Lukomir.
Lukomir je najviše selo u Bosni sa 1.469 metara, sa svojim drevnim stećcima (srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima) na kojima se seljani drže „starih puteva“. Tradicionalna odjeća, poneki turban i fesovi se i dalje nose i idu ruku pod ruku sa savremenom svakodnevicom, strujom i tekućom vodom. Na rubu sela nas čeka rijedak pogled na Rakitnicu, Obalj i Visočicu. Stigli ste na kraj svijeta. Ovdje ćemo uživati u domaćem “pita” ručku, pecivu punjenom sirom ili krompirom.
Od sela Lukomira se spuštamo u klisuru do korita Rakitnice. Pratimo stari pastirski put do visećeg mosta. „Najizazovniji“ deo današnjeg pešačenja biće uspon sa dna klisure do sela Bobovica. Na suprotnoj obali rijeke nastavljamo pješačenje širokim zelenim livadama - uvijek s pogledom na impresivnu planinsku masu Visočice - do planinarskog doma Vrela.
Ručak, večera/Planinarski dom Vrela
2. dan: U daljini se vidi greben vrha Vito (1.960m), naša najviša tačka današnjeg planinarenja, koji čini jedan od najatraktivnijih grebena u blizini Sarajeva. Sam vrh Vito je izuzetno elegantan i nudi pogled od 360 stepeni koji oduzima dah zbog kojih se uspon na vrh isplati. Nakon otprilike 45 minuta stižemo do amfiteatra Vito, koji su stvorili glečeri prije nekoliko hiljada godina, i prvi put vidimo vrh. Odavde se put nastavlja uzbrdo po planinskim obroncima, koji neprestano otvaraju nove poglede. Dok se približavamo vrhu Vito, vidi se čak i Lukomir na suprotnoj strani klisure odakle smo došli dan ranije. Nakon što iza sebe ostavimo vrh Vito, nastavljamo pješačenje preko veličanstvenog grebena koji povezuje Vito sa Drvom (1.808m), posljednji vrh dana, pružajući nam nezaboravne poglede.
Odavde se s grebena spuštamo u šumu prema putokazu koji pokazuje pravac za selo “Tusila”. Pratimo smjer strelice i ulazimo u šumu, prolazeći pored izvora vode. Za cca 30-45 minuta stižemo na put sa kojeg se vraćamo u kolibu. U poslijepodnevnim satima vozimo jedan sat nazad do Sarajeva. Otprilike 5-6 sati hoda.
Doručak, ručak
Bosanski 
Deutsch 
English (UK) 
