Ovo je sjajan izlet u zaleđe Bjelašnice, dio Bijele linije Via Dinarica, koja uključuje tradicionalna sela, stare vodenice, pogled na Rakitničku klisuru i vodopade koji oduzima dah.
1. dan:
Danas pješačimo na planinu Bjelašnicu. Penjemo se na suprotnu stranu olimpijskih skijaških staza, na koje planinari i ljubitelji prirode daleko rjeđe posjećuju. Pješačenje nas vodi kroz borovu i bukovu šumu do „Kapije vjetra“, gdje će vas blago i ugodno dočekati topli bjelašnički povjetarac ili oštar, prodoran južni vjetar. Odavde nastavljamo do male pastirske kolibe (na 1.620 metara). Koliba je udaljena nešto više od 45 minuta od našeg istovarnog mjesta. Ovdje ćemo ručati i uživati u tečnim brdima i golim vrhovima jugoistočne strane Bjelašnice.
U ovom trenutku počinjemo strmi, sat vremena dugi uspon na vrh Hranisava (1.964 metra). Padine Hranisave su na pojedinim mjestima prilično strme, ali pružaju prekrasan pogled na srednju Bosnu i Hercegovinu i njene vrhove, Trebević, Treskavicu, Visočicu, Velež, Prenj, Čvrsnicu i Vranicu - gotovo sve glavne planine srednjodinarskog lanca Alpa. . Ukratko, uživat ćete u prekrasnom pogledu. Sa vrha se spuštamo dalje do Krošnje (1.660 metara), preostalog tradicionalnog ljetnog naselja za pastire koji dolaze iz krajeva čak i iz Čapljine u Hercegovini. Krošnje leži u podnožju moćnog vrha Krvavac koji je dijelom okružen 2 do 4 metra visokim borovim grmljem Kleka. Krvavac je grub i zahteva poštovanje ljudi i životinja. Mještani kažu da je ovo mjesto gdje zimi silaze vukovi i medvjedi. Nakon kraćeg odmora na ovom zaista mističnom mjestu, vraćamo se preko prohladnog izvora do naše udobne planinske kolibe, gdje ćemo prenoćiti. Otprilike 5-6 sati hoda.
Smještaj: Planinarski dom, Stanari
Obroci: ručak, večera
2. dan:
Nakon doručka krećemo sa današnjim pohodom preko grebena Bjelašnice do vrhova Ljeljen (1.938 m) i prevoja Greda do današnjeg odredišta, sela Lukomir.
U ranim jutarnjim satima napuštamo Stanari i krećemo prema unutrašnjosti Bjelašnice. Na putu povremeno sretnemo pastira sa svojim ovcama kako pasu na strmim padinama Bjelašnice. Pogled iz doline je beskrajan i ispunjen žutim i ljubičastim cvjetovima koji su tako tipični za ljeto. Nakon sat i po počinje postepeni uspon na prevoj Greda, prekrasan prijelaz između Krvavca (drugi najviši vrh Bjelašnice 2.062 m) i Debela Brda (1.987 m). Ovdje nas čeka današnja nagrada, pogledi na najviše vrhove Bjelašnice, Treskavice, Visočice, Zelengore i Jahorine...
Šetajući kroz meku planinsku travu, vijugamo se spuštamo do izvora Grkarice, pravog spasa u toplim ljetnim mjesecima. Ostavljajući izvorište za sobom, ponovo pješačimo dugom dolinom i, nakon sati praznog planinskog terena, s iznenađenjem stižemo do današnjeg odredišta, sela Lukomir.
Lukomir je najviše bosansko selo sa 1.469 m nadmorske visine, sa svojim drevnim stećcima (srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima) u kojima seljani i danas održavaju tradicionalni pastirski način života. Na rubu sela pruža se fantastičan pogled na Rakitničku klisuru, Obalj i Visočicu. Na rubu sela bit ćete nagrađeni rijetkim pogledom na Rakitnicu, Obalj i Visočicu. Stigli ste na kraj svijeta. Otprilike 5-6 sati hoda.
Smještaj: Pansion “Ljetna Bašta”, naselje Lukomir
Obroci: doručak, ručak, večera
3. dan:
Nakon ukusnog domaćeg doručka, pješačenje počinjemo spuštanjem u najdublje i najmanje istraženo područje ove regije Evrope, Rakitničku klisuru.
Staza stalno vijuga nizbrdo sve dok ne stignemo do rijeke Rakitnice u najdubljem dijelu klisure. Dug spust starim pastirskim stazama završava se prelaskom jednog od starih visećih mostova u stilu Indijana Džonsa i penjanjem na suprotnu stranu do sela Bobovica. Odavde pratimo livade i zelene pašnjake planine Visočice do kolibe Vrela, naše večerašnje „baze“. Otprilike 4-5 sati hoda.
Smještaj: Planinarski dom Vrela, naselje Tušila
Obroci: doručak, ručak, večera
4. dan:
Greben vrha Vito (1.960 m), naše najviše tačke današnjeg planinarenja, vidljiv je u daljini i čini jedan od najatraktivnijih grebena u blizini Sarajeva. Sam vrh Vita je izuzetno elegantan i nudi prekrasne poglede od 360 stepeni koji uspon na vrh čine veoma vrijednim.
Nakon otprilike 45 minuta stižemo do amfiteatra Vito, koji su stvorili glečeri prije nekoliko hiljada godina, i prvi put vidimo vrh. Odavde se staza nastavlja uzbrdo uz planinske padine koje neprestano otvaraju nove poglede. Dok se približavamo vrhu Vita, vidi se čak i Lukomir na suprotnoj strani klisure od koje smo prešli dan ranije. Nakon što iza sebe ostavimo vrh Vito, nastavljamo pješačenje preko veličanstvenog grebena koji povezuje Vito sa Drvom (1.808 m), posljednjim vrhom dana, s kojeg se pruža nezaboravan pogled.
Odavde se s grebena spuštamo u šumu prema putokazu koji pokazuje pravac za selo “Tušila”. Ako slijedimo smjer strelice i uđemo u šumu, proći ćemo pored izvora vode. Za cca 30-45 minuta stižemo na put sa kojeg se vraćamo u kolibu. U poslijepodnevnim satima slijedi jednosatni transfer za Sarajevo. Otprilike 5-6 sati hoda.
Obroci: doručak, ručak